by MoZarD
toje, naime, neke tipske povijesne situ‐
rano. Rulja. Poplašena stoka. Gnjev jer
acije koje su se ponavljale u prošlosti, a
misle da odviše rade a dobivaju premalo
ponavljat će se i u budućnosti. Ja sam
pića, droge i seksa. To smo rješavali
jednom zgodom svoje pisanije pokušao
jednostavno. Glas joj je bio potez britve
definirati kao “povijesni roman koji je
kroz mekano tkivo. ‐Evakuacija, shvaćate.
zbiva u budućnosti”. Dakle, i u prošlosti i
Strojevima to nije škodilo.
u sadašnjosti privlače nas neki trenuci,
Roman bi se zvao Pobuna, a zbivao bi se
neki motivi, neke teme paralelne
nekoliko ‐ neodređen broj ‐ desetaka
sadašnjem trenutku. Brodolom kod Tbule
tisućljeća prije Efforta. Bio bi to roman o
zapravo je roman o truljenju jednoga
jednoj posve besmislenoj pobuni, u kojoj
društva, o onoj nevidljivoj, podmukloj,
ljudi nemaju nikakve šanse. Ali se ipak
tajnoj agoniji komunizma. Na površini je
bune i idu u smrt samo zato da bi osjetili
sve u redu, ljudi su siti, zadovoljni, imamo
da su ljudi.
utopiju. Ali nešto iznutra glođe, trune,
Evo opet, kao i u romanu, spoj žestine i
truje ‐ činjenica, zapravo, da je u utopiji
gorčine. Zar si toliko zaljubljen u Pandoru,
zaustavljen život, a time i sama moguć‐
koja je iz svoje kutije pustila sva zla,
nost rasta. Bilo je to predviđanje kata‐
ostavivši zatvorenom samo nadu?
strofe usred idile. Sasvim intuitivno.
Nisam ja takav pesimist, niti je tu tolika
Ali junak Brodoloma, Perica, traži, i na‐
gorčina. Ja zapravo strahovito vjerujem u
lazi, rješenje, spas, u svemiru, a Nuli
čovjeka, i zato ga dovodim u tolike
effort, i u tom svemiru nalazi kugu čovje‐
kušnje. Da bih ‐ literarnim modeliranjem ‐
kove razarajuće civilizacije. Treba li oče‐
u tim ekstremnim uvjetima dokazao
119
njegovu vrijednost. U dobru je, je li, lako
izgrađenih i dorađenih likova i situacija,
dobar biti, na muci se poznaju junaci.
čak neuobičajenih stilskih zahvata. Naža‐
Riječ je naprosto o nekim krajnjim
lost, napisanje hrvatskim književnim jezi‐
situacijama, bez kojih književnost nije
kom. Smeta li te ta činjenica, što si bez
ništa. Naime, običan čovjek u životu
krivice osuđen na zatvor jezičnih granica?
obično ne doživljava te krajnje situacija ‐
Ja uvijek nastojim pisati na nekakvom
ili, ako ih već i doživi, najčešće ih ne
svjetskom nivou. Možda je tajna te ‐ bez
preživi. On, međutim, o njima ipak mora
lažne skromnosti ‐ visoke kvalitete
imati nekakva iskustva, da bi uopće bio
naprosto u količini uloženoga truda. Ja
čovjek. Literatura je jedan neobično
naime, na svojim rukopisima radim jako
ugodan, lagan i jeftin način da se do tog
mnogo, prosječno ih prepisujem tri do
iskustva dođe.
četiri puta, i to traje godinama. Moja,
Pri spomenu literature, sjetih se jednog
dakle, “skribomanija” nije posljedica ne‐
kolege, SF znalca, koji te je nazvao 'Ja‐
kakvog bijesnog lupanja i gomilanja
pancem'', ustvrdivši da si, poput njih, u
besmislenih, sirovih redaka, već prije
romanu Nul effort za predložak uzeo
marljivosti i ozbiljnog, profesionalnog, ne
roman Orsona Srotta Carda, Govornik za
baš odveć pohlepnog pristupa poslu. Što
mrtve, i onda ga dopunio, nadgradio i
se pak tiče prijevoda, uvijek ga imam
usavršio.
negdje u pozadini svijesti. Da ne postoji
Ja od toga gospodina nisam pročitao
nada da bi se to jednoga dana moglo
niti jednog jedinog slovca. Nisam čak ni
prevesti, ne bih radio s toliko volje. Toliki
gledao po njegovu scenariju snimljeni
trud za nekoliko tisuća primjeraka?
Abys. Odgovara li to na tvoje pitanje?
Besmislica. A što se tiče jezičnoga
zatvora, to je naprosto tako. 1 osrednji
Sličnost je, međutim, ipak evidentna.
muzičar ili slikar vani se može sasvim
Sličnost vremena i svijeta u kojemu
lijepo probiti, ali pisac... Nije tu riječ samo
živimo taj gospodin i ja još je evidentnija.
o cijeni prijevoda, nego prije o nepre‐
Osim toga bih upozorio na činjenicu da
vedivosti. Jezik je način mišljenja.
sam ja prvu verziju svog romana napisao
Literatura je vezana uz određeni etnos.
prije osam godina, dok je Scott Card svoj
Tješi me samo što je SF unekoliko
roman objavio pred dvije ili tri.
internacionalan, što je lišen lokalnog
Govornik za mrtve u nas je izišao negdje
kolorita.
na prelasku ove i prošle godine, a ja sam
A što misliš tko u Jugi čita tvoje
definitivni tekst svog romana predao lani,
romane?
negdje u ljetu. Koja korist što ja idem
Tko čita moju prozu ‐ pojma nemam.
deset godina ispred svog vremena, ako
Volio bih znati, ali se naklade ipak raspro‐
izdavači kasne jedanaest? I čemu ta tolika
daju. Pokatkad se iznenadim. Mojim se
fascinacija američkim autorima, kao da je
Effortom, recimo, oduševio jedan naš
njima mozak pravljen od nekog drugog
poznati kipar, koji u životu nije pročitao
materijala? Američki je autor od našega
retka SF‐a. Mislim da bi mogao zanimati
bolji samo u jednom: iza njega stoji
svakoga koga zanima naprosto dobra
izdavačka organizacija koja funkcionira u
knjiga. Možda čak i više od fenova, koji su
svim svojim funkcijama. A kod nas
pokatkad skloni trivijalnoj šabloni, ne‐
izdavačka organizacija stoji ispred autora,
kakvom literarnom kompostu, kao one
ne dajući mu da se makne. Fascinacija
svinje koje su pocrkale od gladi zato što
američkim autorom zapravo je fascinacija
su im ‐ zbog kvara “njihove” tvornice ‐
američkom organizacijom proizvodnje.
dali galofak malo drukčijeg sastava. Nisu
To što tvrdim moglo se se, drugim rije‐
ga htjele ni primirisati.
čima, izreći i kao da mislim da bi Nul
Što je s teoretičarima, stručnjacima? Na
effort mogao dobro proći na svjetskom
našim se fakultetima ne izučava SF
tržištu, samo da je napisan na engleskom.
literatura, a ono što su o njoj rekli
U njemu ima dovoljno atraktivne avantu‐
autoriteti poput Milivoja Solara, bivšeg
re, dovoljno avangardne SF literature,
ministra kulture Hrvatske, ili tvog prijate‐
120
lja Donata, kojeg si umalo skalpirao, po‐
drugog nikad nije ni bilo? Orwelovo je
<
br /> kazuje njihovo totalno nepoznavanje i
Ministarstvo istine prema toj mafiji pizdin
odbijanje tog žanra kao kvalitetne
dim.
literature.
SF publika, kojoj nikad nije bilo do
Na našim fakultetima ljudi, kao u umo‐
etabliranih, svrstanih pisaca, uvijek te je
bolnici, proučavaju sami sebe i jedan
cijenila i voljela. Dobitnik si i nekoliko
drugoga. Imamo onu klasičnu situaciju
nagrada “Sfera”. Za kraj ovog osebujnog
dva Crnogorca koja su iz brda došli u
intervjua, reci nešto lijepo i optimistično
Kotor, pa jedan veli drugome: “Ja ću tebe
toj svojoj odanoj publici, koja će i ovoga
zvati vojvodo, a ti mene knjaže, a kakva
puta pokupovati kompletnu nakladu i
smo govna kod kuće, to i sami znamo.”
omogućiti ti da kupiš novi rols royce.
Ma kakva znanost! Mafijunsko samorek‐
Hoće li uopće doznati da je knjiga izišla?
lamerstvo. Pogledaj samo sastav Društva
U novinama je nema, u knjižarama je
književnika, pa će ti sve biti jasno: to je
nema, unatoč tome što se, gdje je ima,
ekspozitura Filozofskog fakulteta, tamo
prodaje jako dobro. Moglo bi se dogoditi
profesori šalju svoje asistente na prak‐
kao i s Tbulom, da me jedan fan ‐ koji
tične vježbe iz teoretske književnosti. I
inače automatski kupuje sav SF koji iziđe
tako jedni druge hvale, a što se to ne da
u Jugi ‐ dvije godine nakon što je knjiga
čitati, za to nikog ne boli glava. Što se pak
izišla, upita kad će se pojaviti taj roman!
Solara tiče, njegov je koncept kulture
Ili da Aleksandar B. Nedeljković objavi
rađen po Majstoru i Margariti. O Donatu
vrlo pedantnu i akribičnu bibliografiju Yu‐
što da kažem? Čovjek koji polemizira tako
SF, u kojoj Tbule nema. Čini se
da skače preko stolica i urla, a potom
nevjerojatnim da jedan takav dvotomni
čovjeku koji drukčije misli lomi palac,
roman može naprosto nestati. Ali su kod
očito je čovjek kojemu radije štemerski
nas netragom nestajale i veće stvari ‐
prakticira negoli književno teoretizira.
čitave su tvornice, pa i čitave divizije
Mnoge je od tih ljudi moguće shvatiti
ratnih zarobljenika naprosto propadale u
ozbiljno samo zato što sami sebe ‐ i jedni
zemlju. Tako bi se, bojim se, moglo
druge ‐ shvaćaju tako. Ne razmišljam o
dogoditi i s Effortom.
njihovom mišljenju niti me zanimaju
razlozi njihova nemišljenja. Gospoda
Rekli smo da za kraj svojim čitateljima
profesori!
kažeš nešto lijepo i optimistično.
Ali kakve su konkretno kritike?
Evo, najljepša moguća vijest: Novi zag‐
rebački izdavač AZUR pokreće SF
Nema ih, niti će ih biti. Pitaju me ljudi:
biblioteku. Ima para ko pljeve, da kupi
“Kako su ga ocijenili?” “Nisu ga ocijenili,
najbolje naslove i angažira najbolje
niti će ga ocijeniti. Naprosto će ga
prevodioce. I naravno, da plati najboljeg
odignorirati.” “Zar je moguće odignorirati
urednika.
takav roman?” “Sve je moguće.” I tako će
i biti. Kao što su odignorirali Tbulu, koja
Koga?
je, ako ništa drugo, uz Krležine Zastave,
Zar to nije jasno? Već sam ti rekao ‐ ako
koliko je meni poznato, jedini roman
je to uopće potrebno isticati ‐ da ne
pune dužine što se iza rata pojavio u
patim od lažne skromnosti. Biblioteku
hrvatskoj književnosti. Ali kad neki njihov
sam zamislio kao štivo prije svega okre‐
prijatelj deset skupljenih novinskih člana‐
nuto budućnosti. Radno joj je ime “Treći
ka izda u pet stotina primjeraka (od kojih
milenij”. U nekoj doglednoj budućnosti,
se ne proda ni pedeset), onda su ga pune
uz svoje “fiction” krilo dobila bi i
sve novine. Ako je ta mafija postigla da se
“nonfiction”, gdje bi se objavljivale
odignorira činjenica da je član predsjed‐
kojekakve zgodne knjige iz graničnih i
ništva Društva književnika iz čista mira, na
bezgraničnih područja znanosti.
skupštini svom kolegi lomio kosti ‐ a sam
Živi bili pa videli.
završio na petnaest dana u šok‐sobi ‐ što
njima znači naprosto izbrisati jedan
(Razgovor vodio Hrvoje Prčić)
roman, jednoga pisca, kao da ni jednog ni
121
Miodrag Milovanović
Priče domaćih autora u 1990. godini
UPUTSTVO ZA UPOTEREBU
ostalog, ja sam zadužen za domaći SF,
tako da u svakom broju dajem dosta de‐
Prošle godine u Alefu 20 započeo sam
taljan prikaz priča objavljenih u protek‐
sa prikazivanjem priča domaćih autora
lom tromesečju, sa nekakvom ocenom
naučne fantastike. Te prve godine ogra‐
svake priče.
ničio sam se na četiri časopisa koji su naj‐
Ovaj tekst predstavlja kompilaciju tih
redovnije objavljivali kraću prozu doma‐
prikaza, s tim da sada naglasak nije na po‐
ćih autora, plašeći se da se ne zagubim u
jedinačnim pričama, već na pokušaju
prevelikom broju priča. Međutim, ispo‐
njihovog smeštanja u celokupan autorov
stavilo se da domaća naučna fantastika i
opus i u okvire jugoslovenske naučne
nije tako produktivna: tek nešto više od
fantastike.
stotinak priča objavljeno je te godine. To
Iako sam prošlog puta naglasio da je
ne predstavlja neki problem za praćenje,
ovaj prikaz čisto subjektivan, sačinjen bez
naročito ako se zna da su to većinom
ikakve želje da nekoga povredi, kao što
mini‐priče. Mnogo veći problem donosi
ste mogli videti iz uvodnika jednog od
činjenica da je često teško otkriti da je
prethodnih brojeva bilo je pogođenih.
neka priča uopšte izašla i da li je to njeno
Žao mi je, ali siguran sam da će ih biti i
prvo objavljivanje, jer ne postoji nikakav
dalje. Jedino što mogu da kažem jeste da
informacioni sistem, nikakvo praćenja te‐
neću da polemišem. Ja sam rekao svoje,
kuće produkcije. Grupa ljudi okupljena
recite i vi, pa da ostanemo prijatelji, da se
oko Bobana Kneževića koja trenutno radi
ne ostvari Kardovo predviđanje. Malo nas
na opsežnoj bibliografiji SF‐a objavljenog
je ljubitelja naučne fantastike. Ako bismo
na srpskohrvatskom jeziku, pokušava da
se svađali, bilo bi nas još manje, a to ni u
pored pronalaženja starih romana i priča
kom slučaju nije namera ovog članka.
prati sve što se trenutno objavljuje. Od
posebnog je značaja saradnja sa velikim
ČAS
OPISI
brojem pisaca koji pružaju dragocene po‐
datke o pričama koje su objavili van us‐
Prvo što upada u oči ove godine je od‐
kog kruga časopisa koji se redovno obra‐
sustvo časopisa sa kojim je više od de‐
đuju. Kao i prošloga puta, i sada bih vas
cenije počinjao svaki mesec, časopisa koji
zamolio da, ako vam je poznata bilo koja
je učinio za domaću naučnu fantastiku
SF priča objavljena van časopisa navede‐
više nego svi ostali zajedno, SIRIUS‐a.
nih u narednom poglavlju, pišete ili Boba‐
Slava mu.
nu ili Alefu. Bili bismo vam veoma
Ostao nam je ALEF, jedini specijali‐
zahvalni.
zovani časopis za naučnu fantastiku, koji
Negde u oktobru ove godine Boban je
se već nekoliko godina batrga ne bi li
pokrenuo prozin posvećen naučnoj fan‐
izbegao sudbinu gorepomenutog. Na
tastici Perpetuum mobile. Časopis je bes‐
žalost, delimično i krivicom autora koji se
platan, a oni malobrojni koji nisu bili u
baš ne pretržu od slanja priča, ove godine
prilici da ga dobiju dovoljno je da se jave
objavljeno je samo deset domaćih priča.
na Bobanovu adresu Poštanski fah 19,
Malo za časopis njegovog ranga.
11070 Novi Beograd čime će se obez‐
Po broju objavljenih domaćih priča
bediti da im svaki sledeći broj stigne na
ubedljivo vode Večernje novosti, koje
kućnu adresu. U časopisu pokušavamo da
svakog četvrtka, sa malim izuzecima, do‐
zabeležimo sve što je u vezi sa naučnom
nose kratku domaću SF priču. Uglavnom
fantastikom u zemlji, a i da obavešta‐
su to priče nevelike književne vrednosti,
vamo šta se u svetu događa. Između
tako da nemam mnogo pohvala za ovaj
časopis.
122
Dolaskom Zorana Živkovića na mesto
verziju Tamnog vilajeta 1 u koju će
urednika SF priče u Politikinom zabavniku
uključiti sve one priče koje zbog žurbe
broj i kvalitet objavljenih domaćih priča
prilikom štampanja prvog izdanja nisu
se povećao, ali on se neprestano žali da
bile pripremljene na vreme. Od Darijeve
jednostavno ne dobija dovoljno priča i da
zbirke za sada nema ništa, bar koliko je
često nema bukvalno ni jednu domaću
meni poznato i kako su me obavestili pisci
priču koju bi mogao da objavi. Pisci, evo
koji su mu poslali priče za tu antologiju.