Galaksija izgubljenih

by Michael Coward

  2

  Štanga je imala sto kila, Kennedy se sagnuo, uhvatio je i podigao u jednom tečnom pokretu i držao je iznad glave dok je trčao prema niskoj ogradi. Preskočio ju je, na trenutak izgubio ravnotežu, a onda spustio štangu.

  Penza Saratov prezirno je otpuhnuo.

  "Ovo nazivaš testom snage? Na mom svijetu i dijete može isto. Postaješ mekan, Kap. Trebaš tri mjeseca pod visokom gravitacijom. Kad sljedeći put dobijemo odmor, dođi sa mnom na Droom. U tren oka ću od tebe napraviti čovjeka."

  "Čovjeka ili leš?"

  "Čovjeka, Kap. Nekoga poput mene."

  Saratov se sagnuo, jednom rukom podigao štangu kao da je grančica, preskočio visoko iznad ograde i bacio štangu desetak metara u dalj. Nacerio se i istegnuo, a koža mu je blistala na zalazećem suncu.

  Pogledavši ga, Kennedy se prisjetio troglodita iz drevne zemaljske mitologije. Stvorenje gotovo široko koliko je visoko, ćelava kugla glave postavljena na debeli vrat smješten na masivnim ramenima. Ruke, trup, butine i listovi dovršavali su sliku živućeg stroja od mesa, kostiju i mišića. Div rođen, odrastao i uvježbavan na svijetu s trostruko većom gravitacijom od Zemljine.

  Odjeven u svoju uobičajenu široku odjeću izgledao je poput nevjerojatno debelog čovjeka, i mnogi koji su ga smatrali takvim na vlastito su iznenađenje otkrili da je on daleko od mekane mase beskorisnog sala. Ogromno tijelo nije imalo ni grama nepotrebnog sala, sve su bili mišići i žile, trenirana i kontrolirana snaga. Njegov je um odgovarao njegovu tijelu, pronicav, inteligentan. Penza Saratov bio je najbolji brodski inženjer na kojeg je Kennedy naišao, ogromne ruke bile su čudesno spretne.

  "Što se dogodilo tamo na obali, Kap? Umorio si se od ljenčarenja na suncu?"

  "To, i više", rekao je Kennedy. "Reći ću ti kasnije. Jesi li se dosta nabacivao kamenjem i rušio drveće?"

  "Vježba je dobra za čovjeka", ozbiljno je rekao Saratov. "To je problem u većini civilizacija. Ljudi zaboravljaju upotrebljavati mišiće, umjesto njih koriste strojeve i postaju lijeni. Postaju mekani i počinju razmišljati poput bolesnih životinja. Kažem ti, Kap, mi na Droomu ne znamo što je ludilo. Težak rad, zdrava tijela i zdravi umovi. To ne možeš nadmašiti."

  "Mens sanci in corpore sano", rekao je Kennedy tiho. "Ti i drevni."

  "Kap?"

  "Zdrav duh u zdravom tijelu. Ljudima koji su kolonizirali tvoj svijet to je sigurno bila uzrečica." Kennedy je pogledao kolibu, malu čistinu, i šume koje su prekrivale brda koja su se pružala prema obzoru iza kojeg je zalazilo smaragdno sunce. Obala s crnim pijeskom i pre-debelim ljudima činila se udaljena pola galaksije. Saratov je to pokušao, nakon prvog dana izgubio strpljenje jer mu je nedostajala vježba koju je njegovo tijelo zahtijevalo.

  Svakome svoje, pomislio je Kennedy. Neki su voljeli samoću udaljenih mjesta, blizak kontakt s prirodom koji je bio onemogućen onima koji su živjeli na brodovima koji su putovali među zvijezdama. Neki su voljeli gužvu i gomilu velikih populacija, šarolikost različitih civilizacija i nebrojene društvene konvencije. Drugi, poput profesora Jarla Ludena uopće nisu brinuli gdje su sve dok su mogli raditi u miru.

  Sjedio je u kolibi, suhonjav, gotovo kržljav lik, njegovo vitko, tanko tijelo bilo je uredno odjeveno u bluzu s visokim ovratnikom, široke hlače i šaren pojas na struku koji mu je davao neočekivanu vedrinu. Gusta sijeda kosa bila je začešljana s čela. Oči su mu bile plave, duboke, i sjajile su inteligencijom. Usne su mu bile tanke i povijene na dolje kao da je okusio svemir, ali mu se okus nije svidio.

  Okrenuo se kad su Kennedy i Saratov ušli.

  "Kap, drago mi je što si došao. Baš sam te namjeravao pozvati."

  "Jesi li gotov, Jarle?"

  "Završio sam studiju o podacima koje si mi dao i donio određene zaključke. Jesi li izvijestio Saratova?"

  "Još ne."

  "Onda je bolje da ga uključiš. Chemilea također, ako ga možeš pronaći." Profesor se namrštio. "Nikad ga ne uspijevam pronaći kad ga trebam. Možda je bolje da ga odeš potražiti, Saratove. Nema smisla ponavljati ono što namjeravam reći."

  Saratov je oklijevao. "Kap?"

  "Učini tako, Penza."

  "Zašto?" Div je bio nestrpljiv saznati što se događa. "On može sve čuti kasnije. Da ima ikakav pojam dužnosti, sada bi bio ovdje. Ne sviđa mi se ideja da budem dadilja tom blesavom idiotu."

  "To", rekao je oštar glas, "je jako lijepo čuti."

  Izgledalo je kao da je dio zida nestao i uzeo ljudski oblik. Veem Chemile bio je visok, vitak, neposlušne kose iznad spuštenih obrva, očiju koje su izgledale poput sićušnih točkica na savršenom ovalu njegova lica. Uši su mu bile poput školjaka čvrsto priljubljenih uz glavu, svinute i šiljate poput mačjih. Na njemu je puno stvari podsjećalo na mačku. Način na koji se kretao, njegova šutljivost, sposobnost da ostane nepomičan kroz duga vremenska razdoblja. Mačka i gušter istovremeno, pomislio je Kennedy, i nijedno nije imalo puno veze s ljudima.

  To nije bilo iznenađujuće kad se u obzir uzme da Chemile nije čovjek. Tvrdio je da je potomak drevne rase koja je vladala svemirom puno prije no što je ljudska rasa otkrila vatru ili nosila kože; stara, stara rasa koja je procvjetala i nestala ostavivši samo gole ostatke koji su prigrlili grubi i grabežljivi svijet.

  Saratov je prorežao: "Opet se služiš svojim starim trikovima. Špijuniraš, prisluškuješ, slušaš privatne razgovore. Da je po mome obojili bismo te kako bismo uvijek znali gdje si."

  "Vježbao sam", kruto je rekao Chemile. "Sposobnosti poput moje ne smije se dozvoliti da zarđa. A ako misliš da je lako nekoliko sati stajati i ne napraviti ni pokret ili zvuk, samo izvoli pokušati."

  "Imam pametnijih stvari za raditi."

  "Na primjer bacati kamenje i rušiti bezopasno drveće?" frknuo je Chemile. "Mišići, to je sve što imaš. Kad dođe do vještina, ja sam glavni. Je li tako, Kap?"

  "Mene izostavite iz ovoga", rekao je Kennedy. Navikao je na igru između Saratova i Chemilea, svađu i dobronamjerno prepucavanje koje je nekomu tko ih ne pozna sličilo smrtonosnom rivalstvu. "Koliko si ovdje?"

  "Većinu dana. Želio sam provjeriti hoće li me profesor primijetiti. Onda ste vi došli pa sam ostao."

  U neobičnom, poluživom stanju njegove tjelesne funkcije su usporile; njegova koža, prekrivena sitnim krljuštima fotoosjetljivog tkiva, poprimila bi boju pozadine ispred koje se nalazio. Kameleon veličine čovjeka s beskrajno superiornim zaštitnim mehanizmom razvijenim na okrutnom svijetu na kojem je rođen. Prikriveni talent, možda, koji je njegova rasa uvijek posjedovala, ali sada razvijen do visokog stupnja savršenstva. Svjesno kontroliran i čudesno prilagodljiv.

  Rekao je: "Ne morate me izvijestiti. Znam što si rekao profesoru, Kap. Nema potrebe za ponavljanjem."

  "Ti znaš", prasnuo je Saratov. "Ja ne znam. Reci mi prije no što te bacim na zid i obojim." Fućkao je dok je Chemile pričao o nestalim brodovima. "Što ti misliš, Prof?"

  Profesor je pedantno rekao: "Došao sam do zaključka kako imamo problem s više od jedne varijable. Prvo, možemo eliminirati mogućnost nesreće. Drugo, jednostavnu sabotažu. Ona postoji, prirodno, ali to nije jednostavno uništenje brodova iz nekih osobnih ili političkih razloga. Ako ništa drugo, onda lažni pozivi u pomoć isključuju jednostavan i slučajan čin višestrukog uništenja. Kad smo već kod poziva, nisam zadovoljan s donesenim i prikazanim zaključcima u priloženim podacima. Mogu biti pravi, i mislim da jesu." Podigao je tanku ruku kako bi onemogućio proteste. "Činjenica što brodovi ili tragovi uništenja nisu pronađeni na danim koordinatama ne poništava taj zaključak. Pozivi mogu biti pravi. Saratove, kako signal za pomoć u stvari funkcionira?"

  "Na dva načina", rekao je div. "Ručnim ili automatskim kontrolama. Ako je ručno, kapetan - ili najviši časnik ako je kapetan mrtav - snima poruku i šalje je kao komprimirani signal. To jest, poruka je ubrzana i emitirana u kratkom impulsu koji je raspoloživom energijom pojačan do najvišeg stupnja. Naravno, koristi se kod; riječi su podložne distorziji zbog udaljenosti koju treba proputovati."

  Luden je pritisnuo dugme i sablasno bipkanje i cviljenje ispunilo je prostor
iju.

  "Ručni?"

  Saratov je zatresao glavom. "Ne."

  "Kako možeš biti tako siguran?"

  "Ovo je prevedena poruka, točno?" Nastavio je kad je Luden kimnuo. "Signali su standardne automatske emisije. Ručno konstruirana traka imala bi razlika, detaljnije podatke, odraz osobnosti pošiljatelja. Što god da se dogodilo tim brodovima, dogodilo se prebrzo da bi takva traka mogla biti napravljena. Zamislite situaciju", predložio je. "Nešto se pokvari na brodu. Kapetan čini sve što je u njegovoj moći da ispravi pogrešku, ali ne uspijeva. Odlučuje poslati poziv u pomoć. Odrezao je traku i dao sve bitne podatke, stavljaju u odašiljač i čeka ili dok se brod ne uništi ili ne dođu spasitelji. Želim reći ovo: Ne postoje dva čovjeka koja bi isto odrezala traku. I nijedan čovjek nikad neće odrezati traku sličnu automatskom signalu."

  Kennedy je tiho rekao: "Čak ni namjerno?"

  "Krivotvoriti automatski signal?" Saratov je slegnuo ramenima. "Moguće je, naravno, ali nije lako. Svaki brod ima vlastiti kod utisnut u kristal automatskog odašiljača koji je također vezan na pogon i sustav za održavanje života kojim upravlja brodski kompjutor. Da bi krivotvorio automatski poziv morao bi točno odrediti brodski kod utisnut u kristal. Kako bi to učinio moraš rastaviti uređaj a, osim ako si vrlo vješt i pažljiv, samo rastavljanje bi aktiviralo signal. U svakom slučaju, čemu trud? Ako želiš poslati lažni poziv, zašto ne odrezati traku?"

  "Pitanja nisu odgovori", prasnuo je Luden. "Ali podupro si moju tvrdnju. Bilo bi previše problema u krivotvorenju pravog, automatskog poziva u pomoć, a to bi bilo nepotrebno pošto snimljeni poziv također može poslužiti. Zbog toga zaključujem da su signali pravi. Sljedeće pitanje je, naravno, ako su signali pravi, brod ili neki trag nisu pronađeni? Zapovjednik Breson s PPLKA 7 je iskusan čovjek. Njegovi su brodovi istražili područje dva dana nakon prijema signala. Ako nije ništa pronašao, onda se nije imalo što pronaći."

  Zanimljiv zaključak, o kojem je i Kennedy razmišljao. Onda mu se nisu sviđali zaključci, a nisu mu se sviđali ni sada. Oštećen brod je jedna stvar. Oštećen i uništen brod koji je nekako nestao druga.

  Saratov je zamišljeno rekao: "Automatski signal se šalje kad brodski kompjutor zaključi da za brod nema spasa. Pogon je uništen, na primjer, sustav za održavanje života ne radi.

  Šteta, ipak, mora biti velika i nagla, inače bi posada imala prigodu za pokušaj popravka."

  Chemile je predložio: "Možda eksplozija u strojarnici? Pokvareni atomski strojevi koji prijete eksplozijom?"

  "Da. Ili nešto slično. Nešto veliko i naglo."

  "Imamo vremenski element", rekao je Luden. "Trideset četiri sekunde. Nešto je aktiviralo automatski signal i onda, nešto malo više od pola minute kasnije uništilo uređaj. Bi li eksploziji strojeva trebalo toliko? Odgovor je, uz pretpostavku kako strojevi uopće mogu eksplodirati, ne. Znači, imamo situaciju u kojoj je brod upao u probleme, poslao poziv u pomoć, a onda je, trideset četiri sekunde kasnije, ili u takvoj potpunosti uništen da nije moguće pronaći nikakav trag, ili je u potpunosti uklonjen iz tog dijela svemira. Prvo je, zaključili smo, nemoguće. Drugo je, po sadašnjim saznanjima, nezamislivo. Što nam ostaje?"

  "Alarm je aktiviran, zaustavljen, a brod punom brzinom poslan potpuno drugačijim kursom", odmah je rekao Chemile. "Piratstvo. Alarm je upotrijebljen kako bi spriječio potragu."

  "Signal je varka", rekao je Saratov. "Sonda s odašiljačem i bomba sa satom. Mogao ju je ispustiti bilo koji brod koji je prošao tim putem. Ili je možda izbačena dok je navodno uništeni brod krenuo u nepoznatom pravcu. Mala sonda ne bi ostavila puno tragova - sigurno ne dovoljno da ih pokupe oni koji traže veliki brod."

  Luden je uzdahnuo. "Niste slušali", požalio se. "Ne bavimo se jednim brodom, nego s najmanje dva, možda četiri. I nijedan brod nije imao ništa vrijedno što bi namamilo pirate ili izazvalo pobunu. Kap?"

  Kennedy je prišao s mjesta na kojem je stajao i slušao navalu ideja. Vani je padao mrak, smaragdne zrake prošarane žutom i plavom blistale su na obzoru dok je sunce odlazilo na počinak. Svjetla su se upalila kad je pritisnuo prekidač, svjetlost je treperila na neravnim zidovima, stolu, mehanizmima koje je Luden sastavio. Predmeti od čelika i plastike, kristala i žice. Pomoć ljudskom umu, nikad ne bi mogli biti više od toga, korisni, ali u nemogućnosti pružiti rješenje nečemu što je izgledalo kao da nema odgovora. Ali na kraju je u biti samo jedna stvar imala vrijednost. Ljudski um, vještina, inicijativa, mašta, koji je stvarao ljepotu pomiješanu sa sredstvima uništenja, moć koja ih je uzdizala iznad zvijeri.

  Rekao je: "Previše brinemo o mehaničkim detaljima. Važno je znati kako to učinjeno, s tim se slažem, ali važnije je znati zašto je to u stvari učinjeno. Piratstvo ne hoda, ucjena također. Onda politika? Ludene!"

  Svjetla su prigušena kad je profesor posegnuo prema svojim instrumentima. Nova je svjetlost obasjala zid, crvena, zelena, plave mrlje. Pojavile su se blistave bijele točke, a tanke linije iscrtale su paukovu mrežu na tamnoj pozadini.

  "Područje nestanka brodova", rekao je profesor iz sjene. Njegovo usko lice obasjano raznim tonovima izgledalo je kao da se mijenja, transformira - u jednom je trenu to bilo lice svećenika, u drugom šarenilo šašavog klauna. "Svijetle točke, zaokružene, su polazišta, druge su odredišta. Crte su rute kojima su brodovi trebali putovati." Pojavile su se dvije ljubičaste točke. "Položaji posljednja dva broda prema signalima za pomoć. Kao što vidite blizu su."

  "Zaključak?"

  "Trenutak, Kap." Još se svjetlosti pojavilo na zidu, vrtlozi narančaste i purpurne maglice. "Narančasto je domena utjecaja Zemlje. Tamo vidite PPLKA 7 zapovjednika Bresona. Purpurno je domena Deltanaca. Kao što vidite, rute oba broda prolaze kroz ono izbočeno područje. Nismo u svađi s Deltancima; u stvari, blisko surađujemo. Njihovi brodovi ulaze u naš sektor, naši u njihov. Ipak, ako bi netko sa strane želio izazvati sukob, uništenje brodova koji prolaze tim sektorom bilo bi dobar početak. Zbog neizbježnog širenja glasina s vremenom bi prestali svi direktni svemirski letovi. Putovanja bi postala duža jer bi brodovi morali raditi kružni obilazak, porasle bi cijene prijevoza tereta, nastao bi razdor. Došlo bi do pritiska da se prijetnja eliminira. Ako bi naše snage došle tamo, Deltanci bi se, naravno, usprotivili. U tom slučaju, ako nijedna strana ne popusti, ne smije se zanemariti vjerojatnost rata." Luden je zastao, a onda dodao: "Ta je vjerojatnost vrlo velika. Zemlja je u tim regijama slaba i previše je svjetova slabo naseljeno. Okupacija jednog mogla bi započeti lančano uništenje koje bi moglo doći i do same Zemlje."

  Zemlje s njezinim napučenim gradovima, parkovima i igralištima, rekreacijskim područjima i ogromnim muzejima. Srž zemaljske kulture i utjecaja koji se trudi održati mir među zvijezdama. Kennedy je zamislio užas rata kako stiže do nje, zlokobne obrise atomskih projektila koji mogu kontinent smrviti u prah. Užasavajući zaključak donesen iz gubitka nekoliko brodova, a ipak male stvari mogu uzrokovati stravične rezultate. Virus je mali, a on ipak može uništiti svijet, sustav. Veličina je kod svih stvari relativna.

  Tiho je rekao: "Može li Armat Chan biti agent koji radi da do toga dođe?"

  Luden je mudro pitao: "Sumnjaš u njega?"

  "Od početka me pokušavao iritirati. Dopustio sam mu da pomisli da je uspio i dao sve od sebe da mu dignem živac. Njegovi su postupci mogli biti smišljeni da me odbiju od projekta, ili da me, s druge strane, ponukaju na njegovo prihvaćanje. Ali zašto se ne ponašati normalno? Trebao je samo dostaviti poruku. Nije bilo potrebe za sukobom." Zastao je, razmislio i dodao: "Ispada da su u najvećoj opasnosti brodovi koji prolaze putem na kojem su drugi navodno nestali. Onda je logična stvar biti u brodu koji prolazi blizu tog područja."

  Saratov je zagrmio: "Ej, čekaj malo, Kap. Ako namjeravaš učiniti ono što mislim, onda si ziher lud. Što možeš postići u brodu koji nestaje?"

  Kennedy se nasmiješio. "Najvjerojatnije dvije stvari: saznat ću što se dogodilo i kamo su brodovi odvezeni."

  "A ako nisu nikamo odvezeni? Ako su jednostavno nestali u oblaku radioaktivne prašine?" Div je zatresao glavom. "Ne. Sigurno postoji dr
ugi način. Ono što predlažeš je siguran način samoubojstva."

  Luden je staloženo rekao: "Moram te savjetovati protiv toga, Kap. Kao što je Saratov istaknuo, opasnost je velika, iako moram priznati kako bi bilo zgodno imati istražitelja na licu mjesta, taj istražitelj ne bi bio od koristi ako je mrtav."

  "Imaš bolji plan?"

  "Poslati brod u blizinu mjesta nestanka. Gledati, snimati, pažljivo promatrati."

  "Znanstvena metoda", složio se Kennedy. "Ali spora, a mi si ne možemo dopustiti gubljenje vremena. Zasada je ova stvar tajna, ali ako nestane još nekoliko brodova, tko može reći što će se dogoditi? I još jedna stvar." Pokazao je na svjetlost na zidu. "One točke na kojima su brodovi nestali samo su prividno blizu zbog mjerila koje koristiš. Koliko su u stvari udaljene? Četvrt svjetlosne godine?"

  "Nula cijelih dvadeset tri, da budemo točni."

  "Dovoljno blizu i predaleko bez obzira kako na to gledao. Gdje ćeš ti smjestiti svoj brod? Ili ćeš pratiti svaki brod koji uđe u područje?"

  Luden je zatresao glavom. "To je nemoguće, Kap. To ne možemo učiniti."

  "Ne, ali možeš pratiti jedan. Točno?" Kennedy je bacio pogled na ostale i vidio da su shvatili. "Shvatili ste. Ja ću putovati sljedećim brodom koji ide prema sumnjivom području.

  Vi ćete me pratiti u Mordainu. Ako se nešto dogodi, bit ćete tamo i vidjeti. Možda ćete čak moći i pomoći. U svakom slučaju to je najbolje što možemo učiniti."

  Chemile je kašljucnuo. "Jedna stvar, Kap. Ako ti putuješ, ja idem s tobom. Trebat ćeš me", inzistirao je. "Mogu se šuljati, slušati što se događa, saznati što očekivati."

  "Nema teorije!" zagrmio je Saratov. "Ovo traži inženjera. Ako netko ide s Kapom, onda sam to ja." Podigao je jednu ogromnu stisnutu šaku. "I oko toga ne želim raspravu. Ti imaš mozak, Veeme, priznat ću to ako moram, imaš lukavost, ali ovaj posao zahtijeva snagu." Mudro je dodao: "Bolje je da ostaneš ovdje i paziš na Armata Chana. Stoj u njegovom uredu i pretvaraj se da si dio zgrade. Možda saznaš nešto bitno."