Chemile je molećivo rekao: "Kap?"
Kennedy nije namjeravao povesti nikoga, ali div je bio u pravu. Mogao je biti samo na jednom mjestu, a pomoglo bi imati čovjeka obučenog za provjeru strojeva. A u slučaju gužve, Saratov je bio očiti izbor.
"Ti si navigator, Veeme", rekao je. "Najbolji kojeg znam. Ako itko može pratiti brod i proračunati kurs, to si ti. Ostani s Ludenom na Mordainu. Saratove, ti ideš sa mnom." Glas mu je postao čvrst poput čelika. "Nema rasprave! To je zapovijed!"
3
Nije bilo ničeg posebnog oko Hedlande. Brod nosivosti tisuću tona i s mjestom za sedamdeset osam putnika i članova posade. Mali brod koji je za život zarađivao kao transporter leteći među bliskim svjetovima i obavljajući posao koji bi za veće brodove bio neprofitabilan. Poslužitelj je bio oličenje uslužnosti.
"Na ovom ste putovanju sretni, gospodine. Nema puno putnika pa ne morate dijeliti kabinu." Uzeo je Kennedyjevu torbu i stavio je u ormarić. "Mogu li vam nešto donijeti? Piće, nešto za jelo, nešto za zabavu?"
"Ne, hvala vam."
"Imamo nekoliko osjet-traka ako vas zanima." Poslužitelj je namignuo. "U stvari, puno njih. Puna stimulacija i potpuna pokrivenost osjeta. Ako želite skijati niz planinu, boriti se s lavom, posjedovati vlastiti harem - pa, samo mi recite ako vam bude dosadno."
"Hoću." Kennedy je gurnuo novčanicu u već spremnu ruku. "Kad krećemo?"
"Za sat vremena."
"Postoji li šansa za razgledavanje broda?" Kennedy je izvadio još jednu novčanicu. "Ja sam bivši pilot i volio bih pogledati most. Tko je kapetan? Hoće li me htjeti primiti na most?"
Poslužitelj je oklijevao. Putnicima nije bilo dopušteno u kontrolnu sobu, ali bilo je nešto u ovom čovjeku, osjećaj prave sposobnosti koja je govorila o srodstvu s onima koji su putovali svemirom. A bio je i velikodušan. Na putovanju poput ovog, s malo putnika, napojnice će biti male kao i zarada. Vješto je uzeo drugu novčanicu.
"Ne mogu ništa obećati, gospodine, ali dat ću sve od sebe. Kapetan Thromb je prilično krut, ali prema kolegi časniku, pa, ne mogu učiniti ništa više osim pitati."
I to je bilo dovoljno. Kad je čovjek izašao iz kabine, Kennedy ju je pregledao. Izgledala je kao što je i očekivao. Hedlanda nije bila luksuzan brod i kabina je to pokazivala. Kreveti na kat, dva ormarića, stolac, mali stol i svjetla na podešavanje. Hrana će se posluživati u salonu; bit će neke vrste zabave, filmova, glazbe, i neizbježna kockanja. Pića također, i uobičajena društvenog kontakta s ostalim putnicima.
Normalan brod koji se trudi zaraditi za život. Teret je bio gomila raznih stvari, nijedna od velike vrijednosti. Putnici su bili šaroliko društvo. Ništa što bi privuklo pirate, a pogotovo ništa što bi izazvalo potencijalnu pobunu, ali bio je to prvi brod koji je prolazio Deltanskim sektorom i, kao što je Luden zaključio, proći će blizu mjesta Wankleova nestanka.
Mamac, mrko je pomislio Kennedy. Jedini način da se otkrije što se događalo u pustoši među zvijezdama. Ako će ovaj brod nestati kao i ostali, i on će nestati s njim. Ako preživi, zagonetka će biti riješena.
Brod je, kao što je najavljeno, krenuo za sat vremena. Motori su zaurlali dok su gradili polje, nevidljive energije borile su se s gravitacijom koja ih je držala, grmljavina je postajala sve jača dok su uzlijetali. Period u kojem je brzina rasla a onda lagani trzaj, neobičan osjećaj iskrivljenja i dosegli su i premašili brzinu svjetlosti.
Penza Saratov je uživao u salonu. Nosio je raskošnu odjeću, jarku maramu oko pojasa, blistave dragulje na prstima. Izgledao je debelo, bucmasti trgovac s više novca nego pameti, a glas mu je grmio prostorijom.
"Još vina ovamo! Najbolju berbu koju ova kada ima! Brže!"
Sjao je kad je poslužitelj dotrčao, podigao do vrha pun pehar i iskapio ga u jednom gutljaju.
"Za život!" grmio je. "Za zdravlje! Za brz put i nježno slijetanje! Pijte sa mnom, prijatelji moji! Pijte!"
Gospođa kiselog lica uzdahnula je stojeći blizu Kennedyja.
"Ti ljudi! Stvarno mislim da bi časnici broda poput ovog trebali biti pažljiviji u izboru putnika. Ovaj čovjek nije ništa drugo do neotesanac!"
Djevojčica koja je bila s njom nasmiješila se i rekla: "Pa, nisam baš sigurna. Mislim da je uistinu smiješan."
I drugi su dijelili njeno mišljenje. Stol za kojim je Penza sjedio u trenu su okružili oni željni njegove gostoljubivosti. Platit će im vino, povesti razgovor, postići da se opuste, ali će cijelo vrijeme slušati i gledati. Čekati neobičnu riječ, upozoravajući pogled, male znakove koji će otkriti činjenicu da navodni stranci nisu ono što se prave ili da neki putnik nije ono što se na prvi pogled čini.
Kennedy se pridružio društvu, uzeo čašu vina i počeo se s njome šetati. Za jednim se stolom kockar igrao špilom karata i strpljivo čekao svoje vrijeme. Kad je Kennedy prišao, nasmiješio se i mahnuo prema stolcu.
"Jeste li za koju partijicu da ubijemo vrijeme?"
"Čega?"
"Vi recite. Bakara, hidalgo, poker, slijepo oko." Kockar je slegnuo ramenima."Meni je svejedno."
"Poker. Sa sedam karata."
Kennedy je izvadio novac i sjeo dok je kockar dijelio. Bio je dobar, nije se trudio varati ovako rano na putu, više ga je zanimalo sakupiti krug igrača nego tražiti potencijalnu žrtvu. Kennedy je izgubio, opet izgubio, dobio tri dijeljenja za redom, onda izgubio još dvaput.
Rekao je onako usput: "Jeste li primijetili nešto neobično na ovom putovanju?"
"Kako to mislite?"
"Samo se pitam. Stalno idete ovim brodom, točno? Čuo sam nekoliko glasina. Pitao sam se jesu li na neki način utjecale na vas."
Kockar je podijelio dvije karte licem na dolje, treću s licem na gore.
"Vaš kralj", rekao je. "Vi ulažete." Gledao je dok je Kennedy stavljao novac na stol. "Te glasine? Nešto o nestalim brodovima?"
"Tako je." Kennedy je gledao dok je čovjek dijelio još karata. Opet je bio njegov red za ulog. "Čuli ste ih?"
"Nešto malo." Kockar je nastavio dijeliti. Imao je par petica. Uložio je, Kennedy je podigao ulog, kockar je stao i podijelio još karata. "Ništa od toga. Samo glasine. Znate kako je, brod kasni i počinju priče. To je sve, samo priče." Posljednju kartu je stavio licem prema dolje. "Dvadeset."
"Neka bude pedeset." Kennedy se nagnuo preko stola. "Ima li na ovom putovanju nove posade? Mislim, ako su brodovi oteti, nekoliko čuvara bi djelovalo umirujuće."
"Vaših pedeset i podižem za dvadeset." Kockar se namrštio. "Nema nove posade i nema potrebe za njom. Ništa se neće dogoditi ovom brodu, gospodine. Držite me za riječ. Sve je kao i obično. Osim njega, naravno." Kimnuo je prema mjestu gdje je Penza zabavljao društvo. "Ne viđate često ljude poput njega. Idete li?"
Kennedy je dobio, uzeo novac i okrenuo se kad ga je poslužitelj dodirnuo po ramenu. Čovjek je progovorio vrlo tihim šaptom.
"Mislim da sam sredio određenu stvar, gospodine. Molim vas, budite dobri i pođite sa mnom."
Kapetan Thromb bio je okorjeli veteran svemira raščupane kose, izborana lica, a vratom i bradom protezao se stari ožiljak radijacijske opekotine. Ispružio je ruku kad je Kennedy prišao. Stisak mu je bio čvrst.
"Shvatio sam da vas zanima Hedlanda, gospodine. Inače ne primam putnike na zapovjedni most, ali poslužitelj mi je rekao da se zanimate s profesionalnog stajališta."
"Tako je, kapetane." Kennedy je bacio pogled po kontrolnoj sobi i vidio poznate uređaje svemirskog broda. Glavni panel nalazio se ispod širokih ekrana s kontrolnom stolicom ispred sebe, podčasničke su se nalazile sa strane. Navigacijski instrumenti bili su s jedne, komunikacijska oprema s druge strane. "Vidim da ste opremljeni s Larvik-Shawovim detektorom prostornih anomalija. Smatrate li ga jako korisnim?"
Thromb je zatreptao, i malo se opustio na ovaj dokaz znanja. "To je nedavna akvizicija. Godinama sam upravljao brodom bez njega, ali znate kako je. Neprestani napredak. Imate li vi iskustva s njim?"
"Malo." Kennedy je prišao mehanizmu i podesio kontrolu. Na ekranu su se pojavile linije, zatreperile i poravnale se. "Imali smo ga na Charneu", rekao je nehajno. "Bio
sam drugi časnik. Nekoliko nam je puta bio koristan. Jednom kad je antimaterija udarila u asteroid i drugi put kad je svemirsko strujanje stvorilo magnetni vrtlog. Da nije bilo Larvika, uletjeli bismo točno u središte anomalije." Potapšao je glatki uređaj. "Mogli smo se riješiti turbulencije, možda, ali je uvijek bolje ostati na rastojanju."
"Recite to još jednom", rekao je osjećajno Thromb. "Charne, kažete?"
"Brod Killmore Linea. Eastarch druge klase. Radili smo u Sektoru Sheem, teret, putnici, uobičajene stvari. Meni se posrećilo na Hondinijanskoj kombinaciji pa sam odlučio putovati." Kennedy je opet potapšao uređaj. "Ali, povremeno, stara se strast vraća. Kad je čovjek jednom letio svemirom, to nikad' ne zaboravlja. Lijepo što ste me primili, kapetane. Hvala vam."
"Premladi ste da biste odustali", rekao je Thromb. Glas mu je bio topao, prijateljski, sada kada je bio siguran da je Kennedy kolega po struci. Bez pitanja je prihvatio izmišljenu prošlost. "Svemir treba odvažne ljude. Nije lako putovati vakuumom osobito kad -" Stao je, svjestan da govori previše. "Pa, pretpostavljam da želite vidjeti ostatak broda?"
"Da", rekao je Kennedy. "Ako smijem."
"Nema problema." Thromb je pritisnuo dugme. Poslužitelju koji se javio rekao je: "Dopusti ovom gospodinu slobodno razgledanje cijelog broda." Onda Kennedyju: "Ako nešto želite, samo recite."
Poslužitelj je pred kontrolnom sobom uz smiješak uzdahnuo.
"Definitivno ste stekli prijatelja, gospodine. Naravno, ja sam se založio za vas."
"Neću to zaboraviti", rekao je Kennedy. "Imate li posla?"
Čovjek je oklijevao. "Pa -"
"Samo razglasite da mogu slobodno razgledati cijeli brod." Kennedy je izvadio novac i tutnuo ga u spremnu ruku. "Jednostavno želim tumarati kad poželim i sve pogledati. U redu?"
"U redu, gospodine", blistao je poslužitelj. "Kako vi kažete."
Kennedy je sam lutao brodom, prošao pored salona, kuhinje, zatvorenih komora, odjela za posadu, zastao kod radionice i puno vremena proveo u strojarnici. Bilo je kasno kad se vratio u kabinu i nepokretno legao na gornji krevet, očiju zamišljenih dok je zurio u strop.
Kucanje ga je smjesta vratilo u stanje pripravnosti. Penza Saratov uvukao se kroz vrata poput jegulje.
"U redu je", brzo je rekao dok je Kennedy zatvarao vrata. "Nitko me nije vidio. Imam kabinu s druge strane prolaza i svi misle da sam pijan ko letva." Prešao je rukom po svojoj ćelavoj glavi i nacerio se. "Čovječe! Kako smo trusili ono vino, nije ni čudo."
"Jesi li nešto saznao?"
"Još ništa", priznao je Penza. "Puno je napetosti i nešto priče o glasinama, ali svi su izgleda ono za što se predstavljaju. Sumnjao sam u dvojicu trgovaca, ali oni rade na metodi za poticanje potrošnje. Jedna žena tvrdi da je deset godina mlađa no što jest, i čovjek za kojeg mislim da bježi od zakona, ali to je sve. Ti?"
"Ništa." Kennedy je otvorio ormarić i izvadio mali uređaj iz torbe. Stavio ga je na stol i okrenuo prekidač. Nježno je okretao dugme i slušao, ali nije čuo ništa osim blagog žamora. "Nema nikog u kabinama sa strane. Netko je u kabini četrnaest, dvoje ljudi u kabini osam."
"Starica koja je otišla rano u krevet i dvoje mladih na medenom mjesecu", odmah je rekao Penza. "Već sam provjerio. Na brodu nema nikoga tko bi bio višak."
"Dobro je biti siguran." Kennedy je podigao uređaj, skinuo ploču s dna i postavio ga na trup. Gumeni pipci su ga čvrsto držali. Kad ga je podesio, visoki, prodorni šum došao je iz njega. Zvuk strojeva uhvaćen i pojačan vibracijama u metalu.
Penza je zagunđao kad ga je čuo.
"Ti strojari bi trebali natrag u školu. Svatko, čak i sa slabijim sluhom može reći da te zavojnice nisu savršeno sinkronizirane. Daj mi nekoliko sati i nešto alata i povećat ću učinkovitost najmanje za deset posto."
"Ti si pijana, debela budala", rekao je Kennedy smireno. "Ne inženjer. Barem ne dok si na ovom brodu, pa zaboravi da ćeš strojarima reći kako da obavljaju svoj posao."
Koncentrirao se na zvuk. "Možeš li reći je li dodano viška tereta? Mislim na vremenski uređaj koji bi uzrokovao kompletan i nagli raspad sustava."
Penza se namrštio. "Nemoguće je reći, Kap. Teret bi bio mali i sa zavojnicama kakve jesu ne bi bio opažen. Možda kad bih mogao osobno pogledati?"
"Ne možeš." Kennedy je maknuo uređaj s trupa, vratio ploču na dno i stavio ga u torbu. "Ako je uopće postavljen, to se dogodilo na doku tijekom rutinskog održavanja. Provjerio sam sve što sam mogao i sve izgleda normalno."
"I gdje nas to ostavlja, Kap?"
"Kao što bi profesor rekao, negativna informacija može biti od vrijednosti. Znamo da su putnici ono za što se predstavljaju. Posada je normalna i uložio bih život da kapetan Thromb nema namjeru ukrasti ili uništiti ovaj brod. Koliko možemo zaključiti, brod je u redu koliko se to može očekivati. Što znači da je što god da se dogodilo Wankleu i ostalim brodovima došlo izvana." Kennedy je zamišljeno zastao. "Problem je, što to može biti?"
"Pirati?" Penza je zatresao glavom. "Ne, to smo isključili. U svakom slučaju, pirat bi se pokazao na ekranu, osim ako se ne može učiniti nevidljivim. Ej, Kap, što kažeš na to?
Chemile se može stopiti s pozadinom, može li brod?"
"Još bi uvijek imao masu", podsjetio je Kennedy. "I još bi uvijek stvarao turbulenciju. Ne, brod to ne može."
"A što je onda, Kap?"
"Ne znamo", rekao je Kennedy mrko. "Ali kroz nekoliko dana, ako se opet dogodi, saznat ćemo."
4
Vrijeme je prolazilo, Penza je nastavljao svoju ulogu, a Kennedy je neprestano provjeravao svaki centimetar broda dok se Hedlanda približavala području tajanstvenih nestanaka. Obojica su bila svjesna rastuće tenzije, profinjenog osjećaja napetosti kao da je sam svemir odjenuo neko stravično ruho. Glasine, zanemarivane pod sigurnošću poznatog sunca sada više nisu mogle biti ignorirane.
Kennedy je rekao: "Kapetan zna. Onaj Larvik-Shaw detektor nedavno je postavljen. A ako on zna, znaju i časnici. Hodaju poput miševa u strahu od mačke."
"Ako časnici znaju, zna i posada." Penza se naslonio na trup. Došao je u Kennedyjevu kabinu vičući i mašući bocom vina, varka u slučaju da netko gleda. "I, sviđalo ti se to ili ne, stvar koja može svakoga zahvatiti. Mogu je namirisati među putnicima. Zadah straha. Teško mi je čak i naći nekoga da ga počastim vinom."
"A još uvijek ništa?"
Saratov je zatresao glavom. "Ti?"
"Ništa." Kennedy se ukočio na zvuk kucanja. Hitro je rekao: "Vino!"
Začuo se prasak i tekućina se zapjenila kad je div nagnuo flašu nad dvije čaše. Podigao je jednu kad je Kennedy, smijući se, otvorio vrata, i pričao kao da nastavlja započeti razgovor.
"... i rekao sam mu da odvuče svoja šugava krzna i nagura ih negdje gdje će biti od koristi. Nazivao se trgovcem! Vidio sam bolje trgovce u močvarama Aidellea gdje nisu imali ništa za prodaju i ništa ... "
Glas mu je odzvanjao nastavljajući varku u slučaju potrebe. Putnici mogu biti pravi, posada također, ali osnovne mjere opreza bile su mu urođene.
U prolazu je stajao poslužitelj. Bacio je jedan pogled na diva, a onda Kennedyju rekao: "Ispričavam se, gospodine. Kapetan Thromb šalje pozdrave i moli vas da budete ljubazni i pridružite mu se u kontrolnoj sobi."
"Naravno." Kennedy je pogledao Penzu zaposlenog ispijanjem vina. "Čim ..."
"Stvar je hitna, gospodine", prekinuo ga je poslužitelj. "A kapetan čeka."
"Što je bilo?" Penza se nagnuo naprijed i počeo žmirkati poput sove. Prolio je vino po svojoj bluzi. "Tulum? Želite da moj prijatelj ode na tulum? Zašto bi išao na tulum? Imamo ga i ovdje. Želite li nam se pridružiti? Uđite i popijte malo vina."
Poslužitelj je oklijevao. "Gospodine?"
"Uđite", rekao je Kennedy. "Odvedite ga do njegove kabine ako uspijete. Ja idem do kapetana."
Thromb je bio uznemiren. Stajao je pred komunikacijskim panelom čvrsto stisnutih usana dok su mu mišići na bradi titrali. Kad je Kennedy ušao u kontrolnu sobu, rekao je radistu: "Pokušaj opet."
Kennedy je rekao: "Nešto nije u redu?"
/> "Ne znam." Thromb je podigao ruku i protrljao ožiljak. "Zato sam vas pozvao. Ponekad su dvije glave bolje od jedne. Nešto je tamo vani, brod mislim, ali ne odgovaraju na naše signale."
"Brod?" Kennedy je bacio pogled na ekrane, ali nije mogao vidjeti ništa osim uobičajenog mnoštva zvijezda, blistave točkice u svemirskoj tmini.
"Pogledajte ovo." Thromb je pokazao prema Larvik-Shaw detektoru. Ekran je pokazivao uzorak valovitih linija. "Što god bilo, drži se prilično daleko. Da nije detektora, ne bih ga primijetio, i u normalnim okolnostima ne bi me brinuo. Ali sa stvarima kakve jesu, pa, jednostavno mi se ne sviđa."
Mordain, naravno, a Chemile je prišao preblizu. A ipak, nije ga trebalo u potpunosti kriviti. Bez novog detektora kapetan nikako ne bi bio u stanju primijetiti malu anomaliju uzrokovanu prolaskom broda.
Kennedy je tiho rekao: "Zašto vam se ne sviđa, kapetane? Zato što se približavamo mjestu nestanka brodova?"
"Znate za to?"
"To i više, kapetane." Kennedy je pogledao uokolo. Osim Thromba i njega u kontrolnoj su sobi bili radist i navigator. Rekao je: "Možemo li razgovarati nasamo?"
Thromb ga je na trenutak gledao u oči, a onda je odlučio i uljudno kimnuo.
"Frane, Elgare, ostavite nas." Kad su se vrata zatvorila, rekao je: "A sada, gospodine, idemo položiti karte na stol. Promatrao sam vas. Mogu shvatiti zanimanje starog letača za brod, ali nikad nisam vidio nekoga da razgledava brod poput vas. Očekujem da objasnite."
"Nemam što objašnjavati", polagano je rekao Kennedy. "Recimo samo da sam istražitelj. Ako ovaj brod nestane, želim znati kako i zašto. Možda sam vas trebao ranije obavijestiti, ali nije bilo potrebe. Pretpostavljam da je posljednja stvar koju želite izgubiti zapovjedništvo. Problem je što drugi možda nemaju iste namjere. Zato sam želio s vama nasamo razgovarati."
"Nemate povjerenja u moje časnike?"
"Nije stvar u povjerenju", oštro je odgovorio Kennedy. "Pričamo o životima. Vašem, mojem, životima posade i putnika. A u slučaju da se pitate, moja je istraga službena." Blažim je glasom dodao: "Nemojte se žestiti, kapetane. Kad brodovi počnu nestajati bez nekog očitog razloga, to je briga svih nas. Koliko smo blizu točki nestanka?"
Galaksija izgubljenih Page 3